Es ist kein Zufall, dass die These von der Überwindung der Dichotomien“von Kultur und Politik,

Boris Buden Prihvatiti rizik krivnje, to je politika otpora DepolitizirajuÊa transgresija i emancipacijska hibridizacija (07_2002) RaspravljajuÊi pitanje takozvanog hybrid resistance potvr đujemo se na prvom mjestu kao sasvim normalna djeca na πeg (postmodernog) vremena. ©to drugo bismo mogli uËiniti kao lijevi intelektualci koji se veÊ iz puko profesionalnih razloga ionako kreÊu u πirokom graniËnom podruËju izme đu umjetnosti/kulture i politike? Osnovati stranku? Razraditi kakav koherentni ideolo πki sistem i slijediti upute za njegovu praktiËno-politiËku primjenu? Ili se jednostavno prikljuËiti politiËkim i ideolo πkim snagama realno egzistirajuÊe parlamentarne demokracije i u danoj nacionalnoj dræavi boriti se za vlast? U odnosu na ovo potonje previ πe smo lijevo, u odnosu na ostalo, odveÊ postmoderni. To znaËi da postojeÊi svijet, takav kakav on jest, mi ne moæemo naprosto prihvatiti. Mi tu egzistirajuÊu realnost ne moæemo uopÊe ni raspoznati, a da ju istodobno ne æelimo promijeniti. To naime, ta volja za mijenjanjem postojeÊega, jo π uvijek je najjasnije obiljeæje lijevog politiËkog uvjerenja. Ipak, taj svijet koji valja praktiËki preinaËiti, vi πe se ne moæe pojmiti kao nekakav u sebi zatvoreni dru πtveni totalitet. A ni na πa volja za promjenom ne moæe se vi πe osloniti na neku koherentnu subjektivnost. Jo π gore: Ëak ni ne postoji vi πe nikakav „mi“. Raspao se veÊ odavno na mno πtvo fragmentiranih socijalnih identiteta koje nikakva ...